Home ŽivinarstvoTov pilića Oprema za uzgoj tovnih pilića

Oprema za uzgoj tovnih pilića

by admin

Optimalni rezultati u tovu iilića umnogome zavise od vrste i kvaliteta tehnološke oireme. Najvažnija tehnološka oprema, bez koje se ne može zamisliti savremen tovni objekat su uređaji za ventilaciju i zagrevanje (održavanje mikroklimata) i uređaji za ishranu (hranilice) i napajanje (pojilice).

.

Uređaji za ventilaciju

S obzirom na razne tipove i proizvođače ventilatora, postoje i razna rešenja sistema za ventilaciju. Pomenućemo samo one sisteme koji se najčešće upotrebljavaju.

Aksijalni ventilator „Sever”, tipa VA i VAC je niskopritisni, velikog protoka vazduha (od 6150 do 8270 m3/h). Oba tipa su višefazni (postoje i monofazni) , bešumni i podešeni za rad u više brzina, sa specijalnim klapnama za uvod vazduha i automatskim elektronskim upravljačkim ure – đajem. Broj okretaja 1400 o/min na 3 x 380 V. Ventilator je u kućištu, obloženom aluminijumskim ili pocinkovanim li – mom. Ventilator ovog tipa se ugrađuje na tavanicu objekta.

Ventilator za zidni sistem provetravanja ima protok vazduha 3200 do 4500 m3/h a broj obrtaja 700 – 1400 o/min. Elektromotor je sa više brzina i priključkom na 380 V trofazne ili 220 V naizmenične struje. Ventilator je ugrađen u poseban aluminijumski ili pocinkovani kanal.

Ventilator za zidni sistem omogućuje razne kombina – cije: usisavanje, regulisano mešanje i potpunu recirkulaciju vazduha. Pri usisavanju zagušljiv topao vazduh izlazi iz objekta a istovremeno u objekat ulazi svež i hladan. U kombinaciji „regulisano mešanje” hladan spoljašnji vazduh (zimi) ulazi u objekat, delimično se meša s toplim vazduhom iz objekta u ventilacijskom kanalu. Mešanje toplog povratnog vazduha održava u pokretu celokupnu vazdušnu masu unutar objekta. Kad je u pitanju kombinacija „potpuna recirkulacija vazduha”, onda se meša samo vazduh iz objekta. Sve kombinacije se regulišu pomoću zaklopca u kanalu za usisavanje. Kad ventilator radi sa pola snage, odstranjuje se zagušljiv vazduh iz donjih slojeva objekta. Uključivanjem pune snage ventilatora automatski se otvara rešetkasti zapor na kanalu za usisavanje, pa dolazi do izvlačenja zagušljivog vazduha i iz gornjih slojeva objekta.

Pored ovih sistema sve se više u industrijskom tovu pilića koristi sistem ventilacije na bazi nadpritiska, odnosno ubacivanje svežeg vazduha sa pritiskom od 2 – 4 milibara pomoću ugrađenih zidnih ventilatora, kapaciteta od 10000 m3/h (pa i više u zavisnosti od dužine objekta i gustine naseljenosti).

S obzirom na tropske vrućine u leto 2000. Godine u nas, smatramo neophodnim da ukažemo i na sistem za hlađenje, imajući u vidu mogućne ekonomske štete usled visokih temperatura. Proizvode se evaporativni rashlađivači, raznih tipova i veličina. Za tovne objekte je pogodan rashlađivač serije „Sopuai”, kapaciteta od 6380 do 15100 m3/h. On je oblika kutije (dužina 78 – 98 cm, širina 72 – 92 cm, visina 76 – 106 cm) , u kojoj su smešteni elektromotor i centrifugalni ventilator za ubacivanje vazduha u objekat. Na bočnim stranama kutije se nalaze „zavese” (sloj drvene vune između plastičnih rešetaka) po kojima se sliva voda i kroz koje ulazi spoljašnji vazduh. Ovaj rashlađivač ubacuje u objekat rashlađen, vlažan i čist vazduh pod blagim nadpritiskom, što je od značaja za efektan tov (prirast se poboljšava za 5 – 8%, konverzija hrane za 6 – 7%, znatno se smanjuje smrtnost, pri jakim vrućinama čak za 35%). Karakteristike ovog rashla – đivača su tih rad, dugotrajnost i velika efikasnost.

Uređaji za zagrevanje

Postoje dva sistema za zagrevanje objekta: sistem grejača i sistem ubacivanja toplog vazduha (nadpritisak). Od grejača spomenimo veštačke kvočke (električne, plinske) , grejače (električne, plinske) za za – grevanje 1/4 ili 1/3 površine objekta, i infracrvene grejače. Za ubacivanje toplog vazduha u objekat služe uređaji sa pogonom na čvrsto gorivo, ulje za loženje ili gas.

Električnu kvočku čine tri cevna električna grejača (svaki dužine 800 mm, 900 W, ukupno 774 kgcal/1h) , koji zagrevaju površinu od oko 3 m2 sa visine 0, 70 m. Grejači su zaštićeni aluminijumskim štitnikom, četvrtastog oblika koji istovremeno služi za reflektovanje toplote. Postoje kvočke i sa četiri grejača od 1700 ukupno 1032 cal/1h.

Za zagrevanje 1/4 ili 1/3 površine objekta služe plinski (širina 46, 5 cm, visina 11 cm, dužina 64, 5 cm, jačina grejača 4500 cal/1h, kapacitet 1250 pilića) ili električni Grejač (sa termostatom). Plinski grejač se priključuje za plinsku in – stalaciju (izvan objekta) specijalnim gumenim crevom sa zatvaračem, a električni za električnu mrežu u samom objektu.

Uređaj za zagrevanje i ubacivanja vazduha u objekat sastoji se od komore za loženje (otporna na visoke temperature i nalazi se u pretprostoru objekta) , višeslojne presvlake za sprečavanje gubitaka toplote i kanala kojim se po objektu razvodi topao vazduh (nadpritisak). Temperatura toplog vazduha se podešava termostatom.

U poslednje vreme sve se više greje deo ili ceo objekat infracrvenim Grejačima. Kratkotalasno energetsko zračenje ovih kvarcnih grejača ima prirodu sunčevih zraka. U zavisnosti od potreba, grejač može imati više lampi. Prednost ovog grejanja je očigledna: uključivanjem odmah greje, apsolutno je tih i ekološki čist u skladu sa 180 9000, veoma ekonomičan i jednostavan za instaliranje i rukovanje. Za sada ga koriste farme sa velikim jatima ali je pogodan i za objekte sa malim jatima tovnih pilića.

Prema veličini i obliku objekta postoje razne mogućnosti postavljanja uređaja za zagrevanje.

Uređaji za ishranu

Za ishranu tovnih pilića se koristi niz različitih tipova hranilica. Bez obzira na tip, hranilice moraju biti sledećih tehničkih svojstava: a) hrana ne sme da se rasipa

b) pilići iz njih na lak način uzimaju hranu

v) od dugotrajnog su i nerđajućeg materijala, visina od poda lako se podešava i omogućuje uštedu radne snage

Već prema tome da li se hranilice pune ručno ili mehanički, ishrana pilića u tovu može biti poluautomatizovana i potpuno automatizovana.

U našim uslovima, u privatnih tovljača koji imaju mala jata, pilići se hrane iz stajaćih hranilica okruglog oblika s dnom od plastike. Od hranilice do hranilice hrana se obično prevozi kolicima ili vagonetom po ugrađenoj kranskoj stazi. Hranilice se pune ručno (polumehanizovani način ishrane). Ukoliko se koriste viseće hranilice vodi se računa da jedna od druge budu udaljena najmanje 1 t a najviše 2, 5 t i pristupačne pilićima; udaljenost od pojilice je maksimalno 4 t; visina se podešava prema uzrastu pilića i rub dna je uvek u visini leđa pileta. Hranilice treba da su tako po – dešene da nivo hrane u tacnama ne prelazi 2/3 njene dubine.

U našoj zemlji proizvođači tehnološke opreme pro – izvode sledeće tipove hranilica ili sisteme za ishranu.
A) Plastinne tacne za ishranu pilića u prvih sedam da – na i hranilice za piliće, uzrasta od 1. Do 14. Dana života, kapaciteta 4 kg, za 25 do 35 pilića. Ove druge su ručne plas – tične hranilice, koje se sastoje od dva dela: hranilišta i cilindra, povezanih metalnom osovinom koja je istovremeno i hvataljka za prenos. Na donjem delu cilindra postoje otvo – ri za prolaz hrane u hranilište, a na gornjem delu cilindra nalazi se plastični otvor za punjenje hrane koji se otvara i zatvara okretanjem kape cilindra.
B) Veća okrugla plastična hranilica, kapaciteta 10 kg hrane, za 50 pilića, stabilne je konstrukcije. Posle 4 dana tova hranilica se veša i tokom tova visina se podešava prema uzrastu pilića.

Za intenzivno živinarstvo na industrijskim osnovama postoje više sistema za automatizovano hranjenje tovnih pilića. Najčešće se u tovu pilića koriste dva sistema: sistem za ishranu putem cevi i podni konvejer.

Sistem za ishranu putem cevi čine usipni koš (sa pogonom) , cevi i hranilice i pričvršćen je za tavanicu objekta. Hrana se iz usipnog koša pocinkovanom cevi transportuje u objekat pomoću masivnog transportnog lanca, koji na pravouglim krivinama prelazi preko specijalnih pojačanih obrtnih koturova. Zavisno od gustine naseljenosti obesi se potreban broj okruglih plastičnih hranilica. One se podižu i pune putem cevi sličnih teleskopu i cevnim nastavcima, koji su pričvršćeni za transportnu cev. Na povratnom toku transportne cevi pričvršćen je nastavak s uređajem za iskopčavanje. Čim se okrugle hranilice napune, on automatski isključuje sistem. Hranidbeni nrostor okrugle plastične hranilice u ovom sistemu je za 50 pilića. Pomoću posebnog uređaja hrana se neposredno uzima iz silosa i lancima se kroz pocinkovane čelične cevi i preko specijalnih obrtnih kolutova transportuje do usipnog koša.

U tovu pilića se koristi i tzv. „chore time” sistem, za koji je firma „Big Dutchman” proizvela posebnu hranilicu. Naime, pored mnogih drugih prednosti okrugla hranilica (V1§ Rap 330) se koristi od 1. Do 42. Dana tova (visina i oblik tanjira se podešavaju prema uzrastu pilića). Usavršeni oblik ove hranilice je Big Pan Plus koja služi za kontrolisanu ishranu brojlera „pečenaca”.

Podni konvejer je na čitavoj liniji od silosa do pilića potpuno automatizovan sistem. Hrana se iz silosa lancima putem cevi transportuje do usipnog koša s pogonskim uređajem. Hrana iz usipnog koša se preko pocinkovanog žljebavalova prenosi u objekat transportnim lancem. Na liniji žljeba postoje okretišta čiji broj zavisi od veličine i oblika objekta i koja se, prema potrebi, postavljaju pod raznim uglovima. Žljeb sa transportnim lancem stoji na nosačima kojim se ujedno podešava visina podnog konvejera prema uzrastu pilića. Kretanje lanca i, prema tome, ishrana u objektu, automatski se podešavaju električnim satom. Hranidbeni prostor za piliće je 5 do 6 dužinskih cm/pile.

Uređaji za napajanje

Postoji niz tipova pojilica za napajanja tovnih pilića.

Bez obzira na različitost, pojilice moraju da zadovolje sledeće uslove:

a) voda ne sme da se rasipa

b) dovoljno su duboke, tupih rubova, podešavanje visine da pile svakog uzrasta bez teškoća priđe

v) visina nivoa vode u pojilicama oko 2 st da pilići lako piju

g) ekono – mične su (minimalan zahtev za radnom snagom)

d) od dugo – trajnog materijala su koji se lako čisti i dezinfikuje

đ) ne sme da u njih pada nečistoća ili da se pilići penju po njima.

Mali pilići se u prvih sedam dana napajajuju iz staklenih ili plastičnih pojilica cilindričnog ili okruglog oblika, kapaciteta od 5 do 101. Kasnije, pilići se napajaju iz automatskih visećih i stojećih, kao i protočnih pojilica.

Automatska viseća plastična pojilica, za 100 – 120 pilića je okrugla. Gumenim (ili providnom plastičnom) crevom pojilica je vezana za vodovodnu mrežu. Voda ulazi preko ventila, koji se zatvara na potisak, tj. Težina vode u pojilici automatski isključuje priliv vode. Pojilica visi o užetu na kojem je osigurač za podešavanje visine od poda.

U protočne pojilice ubrajamo one u obliku žljeba i sa kapaljkama (nipl). Najjednostavniji tip protočne pojilice je u obliku žljeba, sa pojidbenim prostorom od 2 dužinska cm/pile. Međutim, ovaj tip pojilica se sve manje koristi iz dva razloga: mora se zaštiti žicom s gornje strane da se pilići ne ienju i ne zagađuju vodu, i troši se dosta vode. Zato se u poslednje vreme u tovu pilića. Iz higijenskog (potpuna ispravnost vode) ali i ekonomskog razloga (mala potrošnja vode) , sve više koriste pojilice sa kapaljkama (nipl). Pojilicu, neposredno povezanu za vodovodnu instalaciju, predstavlja dugačka cev, koja na donjem kraju ima ugrađene kapaljke (neki tipovi sa zaštitnim sudovima da se ne bi vlažila prostirka) , a s gornje strane cevi je uređaj za podešavanje visine prema uzrastu pilića. Normativ za ovaj sistem napajanja je 8 jedinki/1 kapaljku.

Postoje različiti sistemi razvoda vode u objektu ali uglavnom voda dotiče u pojilice iz jednog rezervoara, koji snižava pritisak vode, temperira vodu i služi za eventualno davanje lekova ili vakcina.

Pojilice se ravnomerno raspoređuju po čitavom objektu (automatske viseće ili stojeće) ili se protežu celom dužinom objekta (protočne). Automatske pojilice su udaljene jedna od druge najviše do 4 m. Uostalom, iskustvo uči da je u tovu pilića veoma dobro instalirati bar 10 do 15% pojili – ca više nego što se to tehnološkim normativom predviđa.

Preporučujemo