Ova bolest ustanovljena je dosad jedino u Vojvodini, a verovatno je da je ima i u drugim našim krajevima. Gde se pojavi i nosi veliku štetu. U zaraženim svinjcima, a naročito u tovilištima može dugo da se drži i da izbije ponovo kod svake nove partije svinja koja se stavlja u tov. Javlja se prvenstveno kod odraslih svinja, ali mogu da obole i prasci.
Način prenošenja. Bolest se unosi putem zaraženih životinja. Zdrave svinje zaraze se obično hranom ili pićem, koji su zaprljani izmetinama ili drugim lučenjima bolesnih grla.
Vreme klijanja traje obično 1 do 10 dana. U iznimnim slučajevima može da bude i 20 pa i 30 dana.
Znaci bolesti. U početku mala groznica, a onda proliv. Proliv ili iščezne za par dana i životinja ozdravi ili se pogorša, postane krvav i svinja ugine posle
2 dana. U drugim slučajevim bolest se razvija sporo i može da traje 3—4 nedelje. Znaci su slični kao kod brzog toka bolesti: u početku su životinje nevesele i ne jedu, a onda dobiju proliv koji se vremenom pojačava i konačno postane krvav. Znaci bolesti nisu uvek isti. Desi se da svinju koja je pred večer izgledala potpuno zdrava, ujutru zatečemo uginulu. Smrt nastupi usled slabosti srca. Do takvog nenadanog uginuća može da dođe u svako doba za vreme trajanja bolesti.
U drugim opet slučajevima jedini znak bolesti je sla- bost mišića. Svinje mnogo leže, a kad ustanu, nerado se kreću, hod im je ukočen i zapliću se zadnjim nogama. Posle nekoliko dana životinje mogu da ozdrave ili se bolest pogorša, slabost mišića postaje sve veća, konačno svinje ne mogu više da miču zadnjim delom tela i uginu posle kratkog vremena. Proliv može sasvim da izostane.
Od bolesnih svinja ugine 10 do 50o/0. Ako se pravovremeno preduzme odgovarajuće lečenje može da se smanji procenat uginuća ispod 10% Ako za par dana bolest ne krene na bolje, najbolje je prisilnim. klanjem odbraniti se od većih gubitaka.
Lečenje. Ustegnuti i promeniti hranu. Naročito se preporučuje zelena hrana. Ostalo lečenje propisaće veterinar.
Meso od bolesnih svinja može se upotrebiti za ljudsku hranu pod nadzorom veterinara. Pri tom se mora imati u vidu da se mesom i iznutricama bolest može preneti na zdrave životinje.
Predohrana i suzbijanje. Najvažnije je zaštititi zdrave svinje da se ne zaraze. Nabavljati treba samo svinje koje su sigurno zdrave i potiču iz nezaraženih dvorišta. Ako se bolest pojavi, treba odmah odvojiti zdrava grla od sumnjivih i bolesnih i hitno pozvati veterinara.
Disinfekciona sredstva: 2o/0-tna natrijeva lužina (kaustična soda), razređeno hlorno-krečno mlelo 3%-tni vodeni rastvor kreolina.
1 comment
Zapaljenje zeludca i crijeva kod tovnih svinja je izazvano iskljucivo hranom. Hranjenjem tovnih svinja GMO kukuruzom, sojom i drugim GM zitaricama dolazi do obavezne upale zeludca i crijeva tovljenika koji nasi “strucnajci” ljece, odnosno zaljecuju davanjem antibiotika i protivupalnih ljekova.
Simptomi prestaju, vidi se trenutno poboljsanje kod svinja ali uzrok ostaje.
Kod dugorocnog hranjenja rasplodnih krmaca GM kukuruzom, sojom i ostatcima uljane repice, veoma je izvjesno da se moze pojaviti lazni sterilitet kod krmaca, a u rijetkim slucajevima porod degenericnih prasica.
Opisno se desava sljedece:
1. oplodjavanje (vjestacko ili prirodno) prolazi bez problema,
2. krmaca daje sve simptome bremenitosti,
3. u vrijeme poroda ne desava se nista (nema okota) a pojedini farmeri su imali slucajeve poroda placenti ispunjenih tekucinom.
Jednostavno rjesenje za upalu probavnog trakta kod tovljenika i mogucom sterilnoscu rasplodnih krmaca je da vodite racuna o tome sta dajete svojim svinjama da jedu.
Obavezno vodite racuna o tome da li je hrana koju dajete proizvedena od Genetski Modifikovanih zitarica, te takvu izbjegavajte u sirokom luku. Trazite porjeklo, deklaraciju, potvrdu ili cak mozete kupiti brzi tester na GM zitarice. Uglavnom ulozi su preveliki da bi trovali svoju stoku.
Comments are closed.